Stari most u Mostaru

prof. Sedina Mujezinović

Stari most u Mostaru preko rijeke Neretve, kada je izgrađen, bio je najveća lučna konstrukcija na svijetu.

Stari most ima izražen luk širok 4 metra i 30 metara dug, koji svojom visinom od 24 metra, na najvišem mjestu, dominira rijekom Neretvom. S oba kraja završava s jednim odbrambenim tornjem, Hellebija na sjeveroistoku i Tara na jugozapadu, koji se zajedno nazivaju “mostari” (carinici na mostu po kojima je grad dobio ime). Luk je napravljen od lokalnog kamena “tenelija”, a njegov oblik je proizvod mnogih nepravilnosti koje su nastale deformacijom intradosa (unutarnje linije luka). On se može opisati kao kružnica koja je s obje strane pritisnuta. Umjesto temelja, most počiva na vapnenčkim upornjacima koji se na razini rijeke nastavljaju zidinama koje nose tornjeve.

S obzirom da su mnogi podaci o njegovoj izgradnji misterij, poput pitanja kako je bila podignuta njegova drvena konstrukcija, kako je kamen transportiran na lokaciju, te kako su drveni potpornji izdržali devetogodišnju izgradnju, on se može smatrati jednim od najvećih arhitektonskih dostignuća svog vremena. Most je naručio osmanski sultan Sulejman Veličanstveni izmedu 1557. i 1566. godine kako bi zamijenio stari drveni viseći most koji se pokazao nestabilnim. Izgradnja je započela iste godine i trajala je devet godina, što se može pročitati iz natpisa na mostu koji za godinu završetka navodi 974. godinu po islamskom kalendaru (oko 1567.).

Tijekom Bošnjačko-hrvatskog sukoba u Mostaru, most je predstavljao jedinu vezu između istočne obale Neretve  i manjeg dijela grada na desnoj obali. Srušen je 9. studenog 1993. godine, a sam trenutak rušenja snimile su televizijske kamere, pa je ubrzo u javnost izašla snimka rušenja mosta.

Most je 2004. obnovljen i ponovno otvoren za javnost 23. jula 2004. godine. Iako je danas malo drugačije građe nalazi se u kulturnoj baštini UNESCO-a.