TEKIJA NA BUNI (BLAGAJSKA TEKIJA)

prof. Sedina Mujezinović

Pokraj izvora rijeke Bune u Blagaju kod Mostara, nalazi se tekija sa turbetom. Prema navodima Evlije Čelebije tekiju je utemeljio Zijauddin Ahmed ibn Mustafa, koji je rođen u Mostaru.

Blagajska tekija je jedno od onih mjesta koje vam iznova oduzima dah čak i ako ga posjetite bezbroj puta.  Neponovljiv izgled izvora Bune, derviške tekije i ljepota čiste i pitke vode čine ovo mjesto zaista nesvakidašnjim.

Sami Blagaj kao i njegovu okolinu karakteriše raznolikost njegovih nadzemnih i podzemnih voda, te raznih oblika i vrsta stijena. Blagaj u tom smislu predstavlja jedan od najljepših primjera geomorfoloških procesa koji su se kroz historiju odvijali na ovom području.

Tekija je izgrađena na čvrstom kamenitom tlu s desne strane vrela, koje se smatra jednim od najvećih u Evropi. Iznad tekije proteže se ogromna kamena litica u visinu od 240 metara. Na toj litici i danas stoje zidine srednjovjekovnog grada Stjepana Vukčića Kosače.

Ova građevina pripadala je raznim derviškim redovima, najprije bektašijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvođena vekilom, zamjenikom šejha, nakšibendijskog reda. Po svojoj zadaći objekat je prije svega bio namijenjen za zikr (slavljenje Boga i Božijih imena) dok je djelatnost musafirhane (ugošćavanje i prijem putnika) samo njegova sekundarna funkcija. Dovište na vrelu Bune je jedna od najjačih veza bosanskohercegovačkih muslimana sa njihovom poviješću, sa onim osobama koje su je ispisale i obilježile historiju ovih prostora.

Tekija na vrelu Bune osnovana je ubrzo nakon pada Hercegovine pod tursku vlast 1446. godine, a najkasnije oko 1520. godine. Prvi spomen tekije u Blagaju nalazimo u Putopisu Evlije Čelebije, koji je kroz ovo mjesto proputovao 1664. godine. U putopisu piše da je mostarski muftija podigao uz litice izvora Bune jednu tekiju halvetijskog reda u kojoj derviši vode prijateljske razgovore i naučne diskusije. Postoji priča o ovoj tekiji, koja se prenosi s koljena na koljeno, a veže se za direktno za ovog turskog putopisca. Kada je on posjetio tekiju, rekao je kako se ona ne bi trebala koristiti u finansijske svrhe. Tako je i bilo sve do 1991. godine. Kada se ulaz u ovu građevinu počeo naplaćivati, počele su svakodnevno padati kamenice sa stijena oko nje, što se do tada rijetko dešavalo.

U skladu sa numeričkim odrednicama, prostor bosanskih tekija početno je određen sa sedam načela: kuća, stepenište, voda (mirna voda i slap), stijena, vrelo, mezar i pećina. Tih sedam faktora povezano je kozmološkim redom. Radi se o jednostavnom poštovanju hijeropovijesnih činjenica, prethodnih objava, te svih tradicijskih odrednica koje se ne kose sa islamom, što je jedna od preporuka Allahovog Poslanika s.a.v.s. U kompleksu tekije izgrađeni su sljedeći odjeljci: Turbe, Mejdan odaja (predavaonica), Imaret – kahve-odžak, Ribat, Hamam – Banja, Čila, Semahana, Džamija pod kupolom, Abdesthana s nužnikom, Kuhinja – mutvaka i Bozadžinica (ljetni hladnjak uz vodu).

Sadašnja zgrada Blagajske tekije sadrži karakteristike baroka po ovalnom krovu na prednjoj fasadi ispod kojeg je izrađen drveni teslimtaš, po polihromiranom stropu semahane i njenim vratima te po još nekim drugim dekorativnim elementima.