Uz film, osmijehe i melodije sevdaha Ljubljana je proslavila Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine
Pod okriljem Bošnjačkog kulturnog saveza, krovne organizacije Bošnjaka u Sloveniji, Ljubljana je večeras udahnula toplinu bosanske duše. U prepunoj dvorani društva Ljiljan, gdje je zrak bio prožet nostalgijom i ponosom, održana je svečana proslava Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Ovaj susret, dio projekta „Upoznajmo svoje korijene, upoznajmo svoje susjede“, koji se realizuje pod pokroviteljstvom organizacije Minority Rights Group, pretvorio se u dirljivo putovanje kroz historiju, identitet i ljepotu zajedništva.
Nijedna duša nije ostala ravnodušna, dok su se na ekranu smjenjivali kadrovi dva dokumentarna filma. Prvi, „SARAJE-“ mladog i talentovanog režisera Dine Subašića, očarao je publiku pričom koja je kroz lične sudbine oslikala neiscrpnu snagu Sarajeva. Žena u trećem redu stisnula je maramu uz oči i šapnula: „Ovo je moje Sarajevo.“ Glas joj je pukao poput leda na Miljacki.
Zatim ,,Put u nezavisnost“ – TV Hayatov dokumentarac otrgnuo je ranama kraste, podsjetio na žrtve i nade koje su isplele put ka slobodi.
Ambasador BiH u Sloveniji, Dario Novalić, svojim je prisustvom potvrdio važnost ovakvih susreta. Gledao je u svjetlo ekrana kao da traži odgovore. „Naša nezavisnost nije samo politički čin, već i čin ljubavi prema onome što jesmo i što ćemo uvijek biti“, naglasio je Novalić. Kasnije je dodao, rukom prekrivajući emocionalni trzaj u glasu: „Nezavisnost je dijete koje nikad ne prestaje plakati.“
Jedan od gostiju istaknuo je: „Ovo nije samo filmska projekcija, već most između generacija i kultura.“
Dvorana je uz filmske prizore, oživjela i mirisima bosanske kuhinje – tepsije sahtijaša, slatkog okusa hurmašica i gorko-slatke kahve. Kada se iz zvučnika zaorila melodija sevdaha, činilo se da će se zidovi proširiti od emocija. Noge su same krenule u ritam, a srca su se topila u zajedničkom sjećanju na dom. Ova večer nije bila samo proslava, već dokaz da se kultura, sjećanje i zajedništvo ne mogu zatvoriti u granice.
Kao što je jedan od gostiju rekao: „Dok ima ovakvih trenutaka, BiH živi u svakom od nas.“ „Dok god ima majki koje pjevaju djeci sevdalinke, BiH će biti vječna“, dodao je drugi.
Vjetar je duboko u noć nosio ostatke sevdalinke, kao opomenu: Nezavisnost nije zastava. Nezavisnost je kada milion srca kucne u isti mah.
Dok je Ljubljana tonula u noć, iz dvorane Ljiljana još se čulo šaputanje: „Sretan Dan nezavisnosti, dragi moji!”
Fahir Gutić
