Dvoglasje Kosovelove lirike

DATUMI: 120 godina od rođenja velikog slovenskog pjesnika  Srečka Kosovela

Društvo bosanskohercegovskega in slovenskega prijateljstva/Društvo bosanskohercegovačkoga i slovenskoga prijateljstva »Ljiljan« objavilo je više značajnih knjiga u svojoj ediciji »Lilium«, koju je pokrenuo i uređivao književnik i prevodilac Josip Osti čije je djelo ostavilo duboke tragove u književnom životu, kao najljepši most saradnje i prijateljstva između Slovenije i Bosne i Hercegovine. U ovoj ediciji objavljena je i dvojezička knjiga izbora iz poezije Srečka Kosovela, koju je priredio i preveo/prepjevao pjesnik Ismet Bekrić, a kao urednik i recenzent potpisao Josip Osti. Knjiga je objavljena uz pomoć Ministarstva za kultura  Republike Slovenije, a u saradnji s Grafično delavnico/Grafičkom radionicom »Bor« (edicija /založba »Borovci«) u Ilirskoj Bistrici, s kojom inače uspješno sarađujemo niz godina, pa se tamo grafički priprema i štampa i ovaj naš prilog »Latice«. Iz Ostijevog predgovora donosimo jedan dio, kao uvod u ovo pjesničko drugovanje.

»I Srečko Kosovel, usprkos kratkog života, potvrđuje da je većina značajnih slovenskih pisaca, posebno pjesnika, pisala i za djecu, što je, čini mi se, posebnost i odlika slovenske književnosti uopće. Uz to, tankoćutna lirika tog žalosnog kraškog slavuja, kako ga nerijetko, s razlogom, nazivaju, uvjerava nas ne samo da su najuspjelije pjesme za djecu ujedno i pjesme za sve osjetljive, nego i obratno. Da mnogi Kosovelovi pjesnički medaljoni, impresionistički akvarelno prosvijetljeni ili ekspresionistički duševno produbljeni, čak kada i nisu bili prevashodno namijenjeni mladima, mogu im biti itekako bliski. Na tom uvjerenju se zasniva ovaj izbor Kosovelovih pjesama, koji je sačinio i prepjevao, na svoj bosanski jezik, pjesnik Ismet Bekrić, koji od 1993. godine živi u Sloveniji (u Ilirskoj Bistrici), ovoga puta u svojoj dragocjenoj prevodilačkoj pustolovini, koja je rezultirala i jednim antologijskim izborom slovenskih pjesama za djecu, dvjema knjigama Dragotina Ketteja, knjigom pjesama Borisa A. Novaka, i dr., odlučio  se da predstavi, u dvojezičnom izdanju, dio Kosovelovih pjesama za mlade, odnosno njima prijemćive lirike…

Bekrićevi prepjevi Kosovelovih pjesnika, kad mu je to najviše uspijevalo, zrače i zvuče kao napisani na bosanskom jeziku. To je, ujedno, najveća pohvala prjjevodu. A i ovoj knjizi koju odlikuje raskoš Kosovelovog pjesničkog glasa, posebno njegova ljubav prema ljepoti Krasa, gdje je i rođen (u Sežani – 1904.)i gdje je, kao dvadesetogodišnjak, i sahranjen (u Tomaju – 1926.). Pohvala knjizi koju obogaćuje dvoglasje Kosovelove lirike, napisane na slovenskom jeziku, koju prati njen uspio prevodilački odjek na bosanskom jeziku.Čime je Bekrić ne samo izrekao svoju sklonost Kosovelovoj poeziji  nego, uz dosadašnja uzajamna prevođenja, učinio još jedan korak približavanju dviju književnosti, slovenske i bosanskohercegovačke, a time i dviju država i naroda koji u njima žive.«