Razgovor s povodom – Prof. dr Kenan Arnautović: Naša dijaspora je čudo

 

Dr. Kenan Arnautović
Dr. Kenan Arnautović

Dr. Kenan Arnautović je stručnjak impresivne karijere. Kao neurohirurg svjetskog glasa cijeli život neumorno radi na sticanju novih znanja i vještina i nesebično ih prenosi na nove generacije. To je prepoznala i najprestižnija naučna institucija u našoj zemlji, Akademija nauka i umjetnosti BiH, čiji je nedavno postao član. Iz Memphisa u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje živi i radi, dr. Arnautović početkom juna dolazi u Tuzlu gdje će predvoditi jedan od simpozija 14. Dana BHAAAS-a.

Dr. Arnautović je diplomirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu kao najbolji student u klasi. Magistrirao je neurohirurgiju i odbranio doktorsku tezu na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a potom prvu specijalizaciju obavio u UKC Sarajevo, a drugu na univerzitetu u Arkansasu u SAD-u. Već 20 godina radi na klinici Semmes Murphey u Memphisu i predaje neurohirurgiju i neurologiju na Univerzitetu Tennessee.

Danas slovi za jednog od vodećih neurohirurga svijeta, a na pitanje šta ga svakodnevno pokreće na angažman i u praksi i u nauci, odgovara: “Prvi motiv je moja ljubav prema neurohirurgiji. Ja sam dva puta prošao specijalizaciju iz neurohirurgije, u Bosni i u Americi. To mislim da može samo onaj ko to jako voli. Ujutro se probudim zahvalan za mogućnost da radim ovaj teški, ali divni posao. Da svakodnevno operišem pacijente i u najvećem broju slučajeva riješim njihove probleme”.

Članstvo u ANUBiH je ispunjenje sna

Dr. Arnautović je član brojnih strukovnih udruženja u SAD-u i svijetu. Trenutno je na čelu Odbora za međunarodne programe Američkog udruženja neurohirurga (AANS), predsjednik Sjevernoameričkog ogranka Neurohirurškog društva Jugoistočne Evrope (SEENS), član Svjetske akademije za neurohirurgiju (WANS), Evropske akademije nauka i umjetnosti (EAAS), počasni član neurohirurških društava Albanije, Hrvatske, Srbije i BiH, a odnedavno i Akademije nauka i umjetnosti BiH.

Pitali smo ga šta mu znači najnovije priznanje koje je dobio u našoj zemlji.
“To je zaista jedan završen ili zatvoren krug. Član sam svih najvećih udruženja neurohirurga u SAD-u i svijetu, ali ovo priznanje je jedno od najdražih i ispunjenje sna. Velika je čast ući u to odabrano društvo najvećih naučnika Bosne i Hercegovine. Posebna mi je čast to što nisam formalno konkurisao za prijem, nego me je jednoglasno za prijem preporučila Medicinska sekcija ANUBiH. Ja sam, naravno, prihvatio kandidaturu, dostavio dokumente i onda aklamacijom primljen u članstvo. Nastojaću svojim radom dati doprinos u aktivnostima ANUBiH”, kaže nam ovaj stručnjak.

Prijatelji u skoro svakom gradu svijeta

Za sebe kaže da je imao sreću da uči od najboljih neurohirurga svijeta i da im rado spominje imena – profesori Yasargil, Almefty, Krisht, Boop, Pait i mnogi drugi. Svoje znanje i iskustvo rado i kontinuirano prenosi na druge.
“Educiram svoje specijalizante, trenutno njih 17, na klinici u Memphisu, Univerzitet u Tennesseeju. Bio sam mentor 35 internacionalnih neurohirurga koji su prošli kroz moju edukaciju u trajanju 1-3 mjeseca ovdje u Memphisu. Zatim, educiram kolege putem predavanja na kongresima, simpozijima, sastancima i konačno, putem mojih objavljenih naučnih radova i knjiga”, pobrojao je Arnautović te dodao kako mu je veliko zadovoljstvo pratiti mlade neurohirurge kako rastu i postaju izvrsni u svom poslu.
“Gotovo da nema grada u svijetu u kojem nemam prijatelja neurohirurga ili specijalizanata”, ponosno zaključuje.

Govoreći o velikim tehnološkim izumima koji svakodnevno donose napredak u medicini, istakao je da oni poboljšavaju operativne tretmane, ali i zahtijevaju redovno praćenje, učenje i uključivanje u svakodnevnu praksu te da mu je zadovoljstvo što na klinici u kojoj radi ima najsofisticiraniju operativnu tehniku pa taj napredak može direktno primijeniti u svom radu.

U razgovoru smo se osvrnuli i na položaj ljekara u Bosni i Hercegovini, zemlji koja svjedoči masovnom odlasku stručnog kadra.
“Ljekare treba cijeniti, dati im odgovarajuće mjesto u društvu u svakom pogledu. U SAD-u, to je jedno od najcjenjenijih zanimanja. Bez zdravlja nema ni nauke, ni sporta, ni edukacije. Prema tome, ljekari moraju biti u fokusu svakog društva”, kazao je naš sagovornik.

BHAAAS je pokazatelj da imamo armiju obrazovanih ljudi spremnih pomoći BiH

Davne 2007. godine Arnautović je uz prof. Mirsada Hadžikadića osnovao Bosanskohercegovačko-američku akademiju nauka i umjetnosti (BHAAAS) s ciljem gradnje mostova između naše domovine i iseljeništva. Šesnaest godina poslije kaže da “nije ni sanjao na šta će izaći ta priča”. Iza BHAAAS-a je 13 izdanja najveće naučne konferencije u zemlji koja okuplja na stotine stručnjaka iz različitih oblasti kako bi razmijenili znanja, uspostavili saradnju i iznjedrili buduće generacije koje će s entuzijazmom nastaviti održavati veze sa BiH, bez obzira gdje se nalazili. Od 1. do 4. juna u Tuzli su zakazani 14. Dani BHAAAS-a.
“Naša dijaspora je čudo. Mi imamo armiju obrazovanih ljudi, doktora, inžinjera, pravnika, profesora, IT stručnjaka i drugih koji su pupčanom vrpcom vezani za Bosnu i Hercegovinu i koji bi skoro uvijek nešto da učine za svoju domovinu na planu edukacije, pomoći, lobiranja itd. BHAAAS je pravi primjer za to. Mislim da će s vremenom ta komunikacija biti sve veća i sve obuhvatnija. Ova Akademija raste i napreduje. Sada imamo kancelariju u Sarajevu, nekoliko uposlenika i bezbroj volontera. To sve svjedoči da joj je budućnost svijetla. Ja ću, naravno, nastaviti pomagati njen rad najbolje što mogu.

I za kraj, ovog Sarajliju koji živi i radi u SAD-u, ali redovno posjećuje BiH, pitali smo s kakvim osjećanjima dolazi i šta nezaobilazno posjećuje.
“U Sarajevo dolazim 3-4 puta godišnje i ostajem po sedam dana. Mislim da će to sada biti i češće, naročito sa ovim članstvom u ANUBiH. Redovno obiđem rodbinu, kolege na Neurohirurgiji, prijatelje iz djetinjstva, drage ulice… Volim našu bosansku kuhinju, često odem do Kibeta ili Pod lipom. Slastičarne Jadranka i Palma su uvijek dio programa. Naravno, ćevapi su pod moranje. Moj brat misli da su najbolji kod Hodžića, ja više volim kod Želje, a supruga i kćerke kod Ferhatovića. Teško nam je zajedno odlučiti gdje da odemo”, uz osmijeh kaže dr. Arnautović.

https://dijaspora.mhrr.gov.ba/category/vijesti/

(f.g.)