TUNEL SPASA

prof. Sedina Mujezinović

Danas je Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Samo oni koji su se borili za njenu nezavisnost znaju kroz šta su prošli. Jedna od karika u toj borbi bilo je iskopavanje Tunela spasa.

Sarajevski ratni tunel naziv je za tunel koji je napravljen tokom opsade Sarajeva 1993. godine. Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je 2 teritorije koje je držala ARBIH (Dobrinju i Butmir) pa se tako i tunel zvao “Tunel D-B”.

Tunel je dug oko 780 metara, a visok oko 1,5 m dok je na nekim dijelovima bio visok i do 1,8 m. Tunel se u službenim razgovorima ARBIH i UN vodio pod imenom “Tunel kojeg nema”. Bio je najstrožija tajna Sarajeva, jer su pomoću tunela u Sarajevo stizali: hrana, oružje, cigarete, a istovremeno ga je ARBiH-a koristila za izvlačenje jedinica.

Tijekom 1994., u tunelu su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica i tako se olakšao transport. Također tijekom 1994. godine za tunel je saznala vojska Republike Srpske nakon čega su tražili da se tunel zatvori. Potom je VRS pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice potopiti tunel i tako ga onesposobiti, međutim ta im namjera nije uspjela.

Iako je ideja nastala ranije a neke pripremne radnje su obavljene i prije, kao zvanični datum početka izgradnje tunela uzima se 29. januar 1993. Izgradnja se odvijala u teškim okolnostima, kako zbog stroge tajnosti tako i zbog nedostatka materijalnih sredstava. S butmirske strane tunela kao podzida koristilo se drvo dok je s druge strane, usljed nedostatka tog materijala korišten čelik. Najeći problem kod zemljanih radova predstavljale su površinske i podzemne vode usljed čega su instalirane pumpe koje su izbacivale voda na “ničiju zemlju”. Problem je predstavljalo i odlaganje iskopanog materijala s obzirom da je projekat vođen u tajnosti. Ukupno je na obje strane tunela bilo angažovano oko 300 ljudi.

Nakon završetka rata i okončanja opsade grada, porodična kuća koja je služila kao ulaz u tunel je pretvorena u muzej. Muzej sadrži različite eksponate kao što su ratne fotografije, dijelovi vojne opreme i naoružanja, zastave, vojne uniforme i sl. U 2004. godini, lokalni organi za planiranje su tražili sredstva za “potpunu rekonstrukciju tunela” i “izgradnju muzejskih objekata na mjestu ulaza i izlaza iz tunela”. Posjetioci muzeja i dalje mogu proći dionicom tunela u dužini od oko 20 metara.

Kuća i zemljišta oko ulaza u Tunel spasa je u vlasništvu Bajre Kolara, koji i upravlja muzejom. U dokumentarcu u kojem se govori o ratnom tunelu u Sarajevu on navodi razlog za pretvaranje svoje privatne kuće u muzej: “Sve što smo imali, dali smo za odbranu i oslobađanje Sarajeva”. Iako postoji već 15 godina bez ikakve vladine finansijske podrške, muzej predstavlja jednu od najposjećenijih lokacija bosanskohercegovačkog glavnog grada. Mnoge turističke ture u Sarajevu sadrže i posjetu ovom muzeju kao jednoj od najznačajnijih ratnih lokacija u gradu.

O Tunelu spasa snimljen je dokumentarni film “Tunel – Tajna opsade Sarajeva”.