U BORBI ZA NACIONALNO DOSTOJANSTVO

Ovih dana je u posjeti Republici Sloveniji boravila delegacija Vijeće Evrope, gdje je sa narodnim manjinama, priznatim i nepriznatim u ovoj državi, održala dvodnevne susrete. 

Osnove za razgovor su bile Ocjene i preporuke iz Petog mišljenja Savjetodavnog odbora o Okvirnoj konvenciji za zaštitu nacionalnih manjina u Sloveniji (usvojeno 18.05.2022.)

Sam program je trajao 28.i 29.11.2022. Prvi dan je Program počeo u 9.30 a završio je u 17.30 sa povremenim pauzama. Drugi dan susret je trajao našto kraće. Teme razgovora od Samog izvještaja Okvirne konvencije, borba protiv sterotipskih razmišljanja o manjinama, neprijateljskom govoru, potrebi po priznanju i drugih manina itd.

Fahir Gutić, Bošnjački kulturni savez Slovenije i Jörg Horn, Vijeće Evrope Odjel za nacionalne manjine i manjinske jezike

Kako prvi dan tako i drugi dan su bile prisutve sve nacionalne manjine, priznate i nepriznate. Tri manjine koje su priznate Ustavom i sedam nepriznatih manjina o kojima stručna javnost govori, da su i to stvarne manjine.

Ispred Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije je učestvovao bošnjački predstavnik u Savjetu vlade R. Slovenije za nacionalna pitanja Fahir Gutić. Na žalost sam. Svaka druga zajednica je imala najmanje po tri predstavnika. Osjećao se je Fahir Gutić usamljeno ali ipak dostojanstveno. Nažalost,  nije bilo više nikoga. Nažalost, izgleda da kod nas Bošnjaka u Sloveniji  je  odnos na spomenute događaje nikakav, na događaje koji su vezani za naš status u Sloveniji.  Događaji koji su vezani za očuvanje našeg identiteta i naše države Bosne i Hercegovine. Prisustvom na tim sastancima sa relevantnim  međunarodnim zvaničnicima afirmišemo naš nacionalni identitet, u protivnom ako s e ne odazivamo i ne učestvujemo u radu, zvanične EU strukture će nas prihvatati samo kao vjersku skupinu  (a one nemaju pravo ni na nacionalni identiten niti na državu), a ne kao nacionalnu zajednicu koja ima pravo da bude politički subjekt i kreira ravnopravno sa drugim narodima svoju budućnost.

Izgleda da ne zanima Bošnjake u Sloveniji njihov položaj ili ne razumiju šta to znači. A možda im je i svejedno. A šta znači »njihov pložaj« objasnit ćemo na kratko u nastavku.

Šta je Okvirna konvencija?

Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina stupila je na snagu 1998. godine. Sveobuhvatan je međunarodni ugovor kojemu je cilj zaštita PRAVA pripadnika nacionalnih manjina.

Zašto se zove Okvirna konvencija?

U tekstu Okvirne konvencije zapisana su prava koja imaju POJEDINCI kao i komplementarne obaveze koje države podpisnice trebaju poštovati. Iako je konvencija pravno obavazujući dokument prema međunarodnom pravu, riječ »okvirna« naglašava prostor koji države imaju za prilagodbu nekih odredbi Konvencije u specifičnim situacijama u njihovim zemljama, kroz nacionalno zakonodavstvo i državnu politiku.

I ono najvažnije iz Okvirne konvencije su prava koja imaju pripadnici nacionalnih manjina i komplementarne obaveze koje države moraju poštovati, a to su:

  • Slobodmo izražavanje etničkih, kulturnih, jezičnih i vjerskih identiteta,
  • Promocija DJELOTVORNE JEDNAKOSTI,
  • Očuvanje i razvoj manjinskih KULTURA, RELIGIJA, JEZIKA,
  • Omogućavanje PRISTUPA OBRAZOVANJU…itd.

E, da bi dobili status nacionalne manjine moraš to i tražiti od države u kojoj živiš. Moraš pritiskati na vladajuće strukture. Moraš, jer ti to niko od sebe neće tek tako dati. Moram reći, da je Komisija napisala do sad najbolju moguću ocjenu stanja nepriznatih manjina u Sloveniji. Stoji uz nas, podupire nas, poziva R. Slovenije da to pitanje riješi na sistemski  i snažno nam pomaže. A nije to samo do njih. Kako sam u uvodu napisao više je do nas.

U programu koji je bio, bode u oči i studija istraživanja koju je naručila prijašnja vlada i koju je izveo privatni Univerzitet iz Nove Gorice. I šta mislite šta oni kažu? Vele, da bi status trebali dobiti samo Hrvati uz granicu sa Hrvatskom kao i Srbi iz par sela iz Bele Krajine. Sa tim amaterskim istraživanjem, kako smo mnogi to u svojim referatima ispostavili, se je pokušalo na mala vrata uvesti zastarjeli model priznanja manjina koji primjenjuje Slovenija. U samom istraživanju nas porede sa Špancima, Rumunima, Kinezima i drugim narodima koji su se doseljavali ili se zadnjih godina doseljavaju u Sloveniju.

I tako se godinama pojedinci iz različitih nepriznatih zajednica već 30. godina bore, kako bi nam R. Slovenije priznala kolektivni status.  I treba se poriti. Pitanje je samo, dokle će ti pojedinci  boreći se sami izdržati u toj borbi. I na kraju, iz rasprave je bilo očito, da među vladajućim strukturama polako sazrijeva mišljenje, da  smo tu, da nam to pripada i da se naš kolektivni status mora sistemsko urediti. Da li sa Zakonom ili Ustavnim zakonom ili upisom u Ustav je stvar dogovora i bit će rezultat samo naših napora.

(f.g.)

Slične objave