BOSANSKI ĆILIM
prof. Sedina Mujezinović
Bosanski ćilimi su posebna vrsta ćilima koja je poprimila orijentalni izgled i koji kao takav zauzima posebno mjesto u kulturi i tradiciji naroda sa prostora Bosne i Hercegovine. Zanimljivo je da je BIH jedina evropska zemlja koja ima svoj ćilim kao jedinstven vid narodne likovnosti.
Kada je u pitanju sam izgled ćilima susrećemo raznovrsne detalje, oni najobičniji su crvene boje te posjeduju razne ornamente po sebi. Također je vrlo česta i plava boja na bosanskim ćilimima. Najpoznatiji je tzv. begovski ćilim koji se izrađuje tijekom nekoliko mjeseci. Iznesen prema suncu, a da kroz njega nije smjela proći niti jedna zraka, što bi dokazivalo kvalitet i gustoću tkanine kojom je ćilim izrađen.
Za izradu ćilima koristi se vuna domaće ovce, a za boje uglavnom biljni sastojci. Ukrasi su veoma važan dio ćilima. Jedni od tih ukrasa su linije prave ili cik-cak, zatim trokut te drugi razni motivi flore i faune koji ukrašavaju bosanski ćilim.
Dolaskom Osmanlija na naše prostore stanovništvo je prihvatilo i nove načine uređivanja svojih domova – serdžade i ćilimi su postali neizostavan dio skoro svakog domaćinstva. U bosanskoj kući ćilim je imao mnogobrojne funkcije. Njime se ukrašavala soba, služio je kao prostirka na podu, za zastiranje sećija, za prekrivanje kreveta i ukrašavanje zidova. Prvi poznati ćilimarski centri na prostoru današnje Bosne i Hercegovine nalazili su se u Bosanskom Petrovcu, Rogatici, Bjelaju, Gacku i Glamoču. Pored proizvedenih u Sarajevu, u trgovačkim centrima su se mogle kupiti sve vrste ćilima proizvedenih na našim prostorima, ali i onih koji su uvezeni iz raznih dijelova Osmanskog carstva. Ćilime su također prodavali i trgovački putnici.
Prvu tkaonicu ćilima u Sarajevu osnovali su 1888. godine Filip Hass i sinovi iz Beča i smještaju je u dvoetažnu zgradu na prostoru današnjeg Trga Austrije. Osnivanje ove tkaonice predstavljalo je veliku prekretnicu u proizvodnji i ekspanziji bosanskohercegovačkog ćilimarstva, upravo zbog pojačane industrijalizacije koja je zahvatila našu zemlju dolaskom Austrougara.
Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do modernizacije u radioničkoj i kućnoj proizvodnji ćilima. Također je uvedena i mašinska proizvodnja sa kojom je kreirana i nova ornamentika. Dolazi do naglog razvoja tekstilne industrije koji je prouzrokovao krizu u radioničkoj proizvodnji. Oko 1975. godine radionice za ručno tkanje ćilima konačno prestaju sa radom.
Svaki ćilim ima priču – od tkalje koja ga je radila do osoba koje su ga posjedovale. Vijek ćilima, prema mišljenju stručnjaka, može biti i do tri stotine godina, ovisno o načinu kako se koristi i gdje se čuva. U Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine sačuvana je zbirka koja broji preko stotinu uzoraka bosanskih ćilima. To je jedna od rijetkih zbirki ćilima koja postoji u Bosni i Hercegovini.
